Axel Becker Palazzo Pisani Revedin: Bit i suština: minimalizam

28. 9. 2022.

Od 19. do 31. listopada Arte Borgo Gallery predstavlja samostalnu izložbu Axela Beckera pod vodstvom Anne Isopo na prestižnoj lokaciji Palazzo Pisani Revedin u Veneciji, u kojoj se nalazi jedan od paviljona 59. izložbe Biennale d’Arte, pod nazivom „Bit i suština: minimalizam“. Opus Axela Beckera odlikuje izrazito minimalistički stil i stalna potraga za suštinom oblika, a koja je snažno suprotstavljena kaotičnoj količini poticaja i informacija karakterističnoj za suvremeno društvo, u kojemu je konzumerizam sastavni dio svakodnevnog života.

Budući da se ideja minimalizma nalazi na suprotnom kraju spektra, umjetnik taj kontrast opisuje jednostavnim, ali iznimno učinkovitim i sofisticiranim jezikom, koji se temelji upravo na konceptualnoj komponenti redukcionističke misije, čiji su rezultat trodimenzionalne slike i skulpture izrađene upotrebom različitih materijala, uključujući stakloplastiku, keramiku, ugljik, kositar i broncu. Svojim pretežito monokromatskim djelima Becker provodi ekspresivnu sintezu kompozicijskih i kromatskih elemenata koje karakterizira iznimna profinjenost i originalnost, s ciljem stvaranja intenzivne umjetničke poetike prepune značenja, osjećaja, koncepata i, povrh svega, osobnosti. Ove kvalitete čine opus Axela Beckera nevjerojatno osebujnim: vijugavi i skladni oblici njegovih skulptura sljubljuju se s monotonim tonovima slika – nešto između konkretnosti i apstrakcije. Rezultat je lirska i simbolička aluzija, jasno upućivanje na teorijski i umjetnički kontekst, ali istovremeno i na filozofski i metafizički, ujedinjeni u umjetničkom djelu s ciljem usađivanja apstraktne ideje i pobuđivanja osjećaja uzvišenih i dubokih unutarnjih stanja.

U djelima Axela Beckera priroda i čovječanstvo spajaju se u iznenađujuće suvremenom umjetničkom jeziku, u kojemu umjetnik nadilazi samu razliku između slike i skulpture: tome svjedoče njegova monokromatska platna s odljevima ili inkrustacijama rastaljenog i reljefnog metala, zahvaljujući kojima djelo napušta dvodimenzionalni oblik radi postizanja pravilnije dimenzije skulpture. Jednako tako, upotrebom ograničenog raspona kromatskih elemenata, Becker se u ovom slučaju odvaja od trodimenzionalnosti kipa na način da izravnava forme i onemogućuje „prodiranje“ kroz njih. Njegove skulpture (vidi „Homage to Munch – L’Urlo“) zapravo proizlaze iz procesa pojednostavljivanja ljudske figure; u igri s konkavnim i konveksnim plohama dolazi do kreacije graciozne skulpture s valovitim elementima, a koja je simbol istovremeno neukrotive i suštinske dinamike. Kroz navedeno taloženje metala, umjetnik-alkemičar okreće se prirodi i njezinim četirima elemenata: voda kao da je okamenjena u svom prirodnom toku; nepomične kišne kapi, koje nemaju snage za nastavak puta; magma koja se skrućuje na površini i pruža osjećaj trajnosti i čvrstoće; rastopljeni materijal na površini koji oponaša planete prepune kratera, vodopada i raznih oblika, a svi podsjećaju na prostranstvo prirode i kozmosa.

Cjelokupni se opus Axela Beckera u potpunosti temelji na minimalnoj redukciji umjetničkog sadržaja i želji za postizanjem formalne čistoće koja nas vraća u svijet apstrakcije. Štoviše, očito je da je umjetnik usvojio lekciju od Mondriana, Malevicha i Kleina i preradio je na moderan i osoban način. Stavljajući naglasak na objektivnost i tjelesnost djela i oslanjajući se na suštinski formalni leksikon, Becker kreće u potragu za apsolutnim u atmosferi gotovo religiozne tišine i stvara djela koja „govore o kompleksnosti duše s pomoću minimalističkog jezika, heterogenog jezika koji je polariziran kroz složenu sintezu predstavljanja stvarnosti“.

Martina Scavone